Obiteljska kuća kao izgrađeni svjetonazor uvijek je bila i neka vrsta laboratorija za istraživanje i preispitivanje ideja. Stoga ne čudi da većinu arhitektonskih ikona 20. stoljeća dugujemo upravo toj tipologiji. Optimizirano rješenje obiteljske kuće koja će moći omogućiti individualizirani privatni život moralo bi odgovoriti nekim bazičnim zahtjevima kao što su: dobra orijentacija, barem dvostrano osvjetljenje, takvo tlocrtno rješenje koje će osigurati nesmetan protok prostora, fleksibilnost, uspostavljanje kontakta sa vanjskim svijetom. Svi su ti uvjeti zadovoljeni u obiteljskoj Kući D, u zagrebačkoj Suhinovoj ulici, arhitekata Jelene Skorup i Dražena Juračića, ali stvar ipak nije tako jednostavna, budući da su za projekt bili relevantni i drugi, suptilniji parametri. Baš odnosom prema parametrima kao što su: memorija mjesta interakcija kuće i okoline, interakcija pojedinih dijelova kuće međusobno, uravnoteženi tretman mjerila, specifični životni stil klijenta arhitekti su definirali kvalitetu nove gradnje.